dinaridi: CINCAR , livanjski sir i ostale epopeje

Otkad se bavim planinarenjem nailazim na ljude koji se kurce nekakvim velikim usponima po Alpama ili negdje drugo, amo tamo, lijevo desno, ala ekstremni sportovi, bla, bla, bla...
Da se razumijemo, svaka cast Alpama, one su jedne jedine i nezamjenjive i nadam se da cu u njih krocit jos mnogo puta u zivotu. Ja volim Alpe.
Sto se tice kurcatora, na zalost uvijek ce ih biti, nasim bi mogli staviti i etiketu Made in Croatia i njihovim izvozima pripomoc ekonomiji domovine.
Ali penjat se zimi po Bosni, na Dinaridima - sasvim znakovito iskustvo, da ne kazem znacajno.
Da bi dozivio smrzavanje jajca i sige na opni satora, covjek ne treba ici daleko.
Bosna je tu. Mozete i poginuti ako imate takvu zelju, nema problema.

Mjesto radnje je Cincar, planina iznad Livna,naziv dobila po vlaskim plemenima koja su je naseljavala donedavno, doseze 2006m/nm;opasuje je Krug planina, tehnicki vrlo nezahtjevna planina, nacelno travnati stozac. Covjek bi rekao, ma nista.
Ali ima jedna karakteristika za Cincar. Bura tu dostize svoju najvecu snagu u cijelom podrucju Dinarida. Na slikama ce te vidjeti da tu bas i nema nekih stabala, ima na Basajkovcu, prvoj stepenici Cincara prije Krug planine. Gore stabala nema, a to nije zbog stoke koja tradicionalno pase tim velikim pasnjakom. Zbog bure je.

Mi smo Cincar penjali gotovo jednu godinu. Prvi put smo tu dosli u ozujku 2007 godine.
Tada me je na kolodvoru u Livnu gotovo napastovala teta koja radi na prodaji karata.
Stoga smo brze bolje kroz Livno preko izvora rijeke Bistrice, uletili u sume Basajkovca i uputili se prema Krugu. Bura nam je bila suputnica. Dolaskom na Krug-planinu bura je dosezala orkanske vrijednosti. Stozac Cincara nismo mogli ni vidjeti zbog kape.
Valjalo je naci mjesto za spavanje, a otvaranje satora bila je posebna prica.
Spavali smo pokraj zatvorenog doma PD-a iz Livna. Sjevernu stjenku satora ogradili smo matunima.
Nakon 11mjeseci u veljaci 2008 evo nas opet u Livnu. teta sa kolodvora je jos tu na salteru i opet sam joj zapeo za oko.
Hvatamo crtu na cincar. Vrijeme nije dobro, buretina i oblaci, puca nas razocaranje. Otvaramo sator na Basajkovcu na mjestu za piknik. zima je. noc provodimo na satoru na kojih minus dvadeset. Sige od kondezirane pare formiraju se na krovu satora.
Ujutro se budimo i docekuje nas fenomenalno vedar dan, doduse sa jakom burom, sto je ovdje standard. Stopala ne osjecam prvih 40-50 minuta.
Vjetar oko 100km/h, temperatura -20, wind-chill faktor = -40 stupnjeva...
Taj dan, "Cincar je pao"...