ponedjeljak, 30. studenoga 2009.

prica o Vranu

...a kad sam vec ispricao stogod o Cvrsnici, ne mogu a da ne spomenem Vran. ima 2074m a popeli smo ga prvi put ( naglasavam prvi put jer bilo je toga jos ) koji vikend prije Cvrsnice.Tada sam zivio u Vela Luci, bila je nedjelja, zimsko vrijeme, dan traje kratko. uputili smo se na Blidinje, onako u izvidnicu poradi skidanja Cvrsnice, a kad smo vec bili tamo zasto ne skinuti stogod...i tako bude. Ujutro krenuli iz Korcule, vozili se do visoke Hercegovine, popeli Vran, i vratili se isti dan nazad na Korculu. To su bili dani.No...evo koje slike
Lancia koja nas je svudi vodila
pogled na Cvrsnicu


na grebenu




2074m




zalutali Ceh





...i sad pravac korcula




Prica o Cvrsnici

...pa i nije neka prica, vec infiltracija sadrzaja iz sada vec gotovo pa davnije proslosti. Bilo je to godine 2007 kad su nasu...kad smo se popeli na 2228m visoku Cvrsnicu. Tada smo bili mladi, puni zivota i svijet je obecavao...bar su neki tada bili mladi, hehehe.
ma u svakom slucaju bio je to 16 ili 17 ozujka, nebitno, ali fenomenalno jeben dan u Dinaridima.Vedro, bijelo i ni traga oblacima, jedino su nas potencijalne lavine zajebavale, srecom nismo otputovali ni sa jednom. Prvi dan bacili smo sidro u Masnoj Luci gdje nas je ugostila obitelj Spajic ( ljudi HVALA!!! ), drugi dan skinli smo vrh...da ne duljim slike na gotovs.



pristupamo
H2O
kod Spajica


uzlaz





navez



2228m






silaz


nedjelja, 29. studenoga 2009.

Djir po Peljescu, Carevic i Ilija

Dakle, 29.11. u narodu takodjer poznat i kao 29.novembar ili ti ga Dan republike, hehe...u svakom slucaju Nedjelja stoga i slobodan dan. Prva destinacija, Carevic ponad Putnikovica. To je brdo koje dijeli Crnu goru od Mljetskog kanala!!?? Ali to nije Crna gora kao Crna gora, vec zaravan na kojoj se nalazi selo Putnikovici, e. Prvi oblik zivota na koji smo naletili bio je lovac sa svojim pasima, bretoncem i istarskim gonicem, s kojim sam se odmah sprijateljio, a on je veselo mahao repom i pokusao odnos sa prijateljskog podici na neku drugu razinu u pokusaju da mi siluje ruku. E, jebga, kako ono ide das prst ode ruka , ili nesto tako...jos sam zbunjen.
No, da se vratim na Carevic, visok je 632m, na njega se krece iz zaseoka Tomislavovac i cak je markirana staza ( matica-ZG ) po grebenu i jako ostrim stijenama. Ma mali simpaticni vrh koji za kad nije u oblaku kao danas pruza sasvim perspektivni pogled. Ispod njega proteze se makadamski put za uvalu Sapavicu. A tu su i speleo objekti...E, sad bilo bi glupo doc na Peljesac, a da se bar malo ne zaletimo do Ilije. Tamo ekipa u teskoj raboti...Ne samo sto su na Iliji doveli staru kucicu u red te je sad vjerovatno najljepsa pl. kuca u cijeloj Dalmaciji, sad kod nove kuce nice "nastresnica". Svaka im dal... ( cast ). Pozdrav ekipi !!
Tu smo takodjer imali i bliski susret sa Zrnovskim makarulima. Cista petica.Naklon kuharu ma di god bio.





greben






perspektiva






u.Sapavica




iznad crne gore, ali ne one...



na vrhu



makaruni ili ti makaruli ili ti SUPER











utorak, 3. studenoga 2009.

prica sa Prenja

Ovaj dogadjaj zbio se pocetkom ozujka 2009 i objavljujem ga na blogu, komparacije radi sa prekjucerasnjim skidanjem Zelene Glave.
Na turu smo krenuli ja, Miro, Stanka, a pridruzili su nam se Dodo i ekipa, u svakom slucaju 4 cetveronozna planinara.
Cilj nam je bio doseci kontejner na Barama.Bio je to i dan kad sam prvi put stao na turne skije i sa njima presao turu.
Kontejner je prakticki bio poklopljen snjegom i morali smo kopati ulaz. Mislim da su se na njega spustile sve moguce zimske i proljetne lavine sa Vrsina. Spavanje u kontejneru bilo je sasvim ugodno, a nasa cetveronozna pratnja spavala je na ulazu, scucurena u snjegu, u vedroj , hladnoj noci, posutoj zvjezdama. Ujutro smo izasli na prijevoj gdje nam se otvorio pogled na Lupoglav i Vjetrena brda.
Bila je to nezaboravna tura cije ce me sjecanje tjerati ponovno i ponovno u njedra Prenja.




dobrodoslica - popularnost Prenja umanjuje par tisuca posijanih PP mina




Miro i Stanka, te Dodo ispred




turna tura





Najvisi masiv na Prenju






U kontejneru






Kontejner







Prijevoj






Osobac u pozadini





Buolder na Bijelim vodama




This event took place in March 2009. It was day for remembrance. I was in the company of my friends from Mostar, Miro and Stanka, and there were also some four legged friends. We had reached mountain shelter in the heart of the mountain Prenj, probably the most beautiful one in the whole Dinaric chain. It s called Bosnian Himalaya, and although it is not so high, belive me there are some harsh conditions during the winter season. It is place where continental and sea air collide.But it is also a place of fairy tail beauty








nedjelja, 1. studenoga 2009.

Prenj - Zelena Glava 1.11.09

Prenj. Prvi dan Studenog na Prenju, definitivno bi se mogao opisati studenim. Doduse nasa epopeja pocela je 31.listopada.
Sa Stankom smo se nasli na OMV crpki na izlazu iz Mostara i pravac Rujista.Na domu je bio tecaj GSS-a, a mi smo se kamionom ili ti ga avionom uputili do Bijelih voda. Dom se obnavlja i moram priznati, bit ce to pravi objekt koliko god meni sator bio drag.
I mi smo dali mali doprinos noseci po 2 madraca na dom.
Plan je bio da stignemo do Jezerca, potom do Vrutka, ujutro se ispenjati na Zelenu Glavu potom se naci na kontejneru sa Stankom.
Krenuli smo udolinom Bijele vode omedjenjom sa hrbatom Kamenac sa Z strane i Sivadijama sa I strane.
Napredujemo do Prijevoja ili Prijevorca gdje nas oplahuju studeni naleti bure.
Uzivamo u pogledu. Slikavamo. Dolazimo u Dolove i pripremamo planove za buducnost, skidanje Osobca koji se strmo nadvio nad nama.
Dolazimo na Jezerca po prvi put. Iznad je Taras.U sklonistu je odlicna ekipa iz Sarajeva.
Po noci ja, Riki i Eno prasimo do vrha Tarasa. Gustamo u nocnim svjetlima Konjica i imamo puni signal na mobitelu.
U sklonistu zafrkancija, a danas je i Noc Vjestica.
Tonemo u noc, a iz naseg malog skromnog pl. sklonista odjekuje simfonija hrkanja.
Ujutro se pozdravljamo sa ekipom i pravac u "dolinu mraza".Dan se tek poceo buditi, hladno je. Napredujemo izmedju Solila i V. Motke pod Otis. Otvara se vedar pogled na Bjelasnicu. Uspjeli smo ubost ovako lijep dan a do jucer je ovdje bila kapa koja je ionako uvijek na ovim vrhovima. Napredujemo. Ostavljamo ruksake. Sa sedla promatram dolinu Tisovice. Meni jako dragu.
Zelena glava danas pada, nailazimo na led u stijeni tocno ispod ferrate koju je Anes ljetos postavio. Na vrhu smo.Gustamo.
Pri povratku napredujemo preko V. Bara. Nismo svratili na kontejner jer ipak moramo odvalit put i do Korcule i na trajekt and so on, tako da se nismo pridruzili ekipi pod Vrsinama.
Pri povratku prko Bijelih voda ekipa shlepa drugi spaher na dom. Zajebancija. Stizemo na Rujista. Pijemo caj. Epopeja zavrsena

avion

Dodo i Riki

Z. glava i Otis pod kapom




Sivadije iz dolova



Taras i Jezerce





Noc vjestica





Matterhorn sa Prenja






Ja i Eno






Bjelasnica se budi


Dolina mraza


Uspon





Ferrata






...a ne znam kako bi opisao, nesto kao mafia na vrhu






sedlo





povratak
Prenj, one of the most beautiful mountains in Dinaric chain. It is not so high but its beauty is into the heights. Its the mixture of wild karst, sharp peaks like those in the Alps and tamed valleys.
Its located between Sarajevo and Mostar. Underneath is the Neretva river. Prenj and Cvrsnica mountain are the sides of magnificent Neretva canyon. The only problem are mines which are leftovers of the damn war from 90is but people, mountaineers are coming back...