Marmolada, ali bez masla na 3342m

Eto s obzirom da tugujem za cinjenicom sto se ovo ljeto necu odmaknut od Dinarida eto podsjetnik gdje sam prosle godine u ovo vrijeme bio.

passo di fedaia

kamp-kisa

krecemo

na ledenjaku

pukotina

greben

jos malo

jos samo malo

...i na vrhu

Past tense-Gran Paradiso 2007

A nista, cini se da ovo lijeto necu nikud specijalno, od velikih planova nista, valjda tako to uvijek bi. Monte Rosa nije pala. Na Elbrus nismo sprasili, bicikla nije vidjela Albanije.

Jebiga !

Zasad sam skinuo Bobotov kuk, sto je nedovrsen posao od pretproslog ljeta kad sam prasio na Gran Paradiso.

Pa eto malo slika od prije 2 godine. Kazu da je Gran Paradiso najvisi vrh Italije cijelosti na njezinom teritoriju.

Durmitor,Bobotov kuk 2523m

17-19.7.09

Zašto ići na Durmitor? Zato što je to jedna od najljepših planina u našoj blizini.

Od Dubrovnika do Žabljaka vozi se nekih 180km.

Što se dalje vozi to je živa na termometru nižih vrijednosti, što je još jedan od razloga zašto se uputit prema Durmitoru.

Ide se cestom Trebinje-Nikšić-Šavnik-Žabljak.
Dionica od Šavnika do Žablajka je jednom riječju,u teškom kurcu,zato pamet u glavu.

Žabljak je gradić u kojem postoji turistička shema tako da tu ima ljudi iz cijelog nam svijeta, ipak ponajviše Čeha.

Start naše epopeje-Crno jezero

Kreće se od Crnog jezera. Pogled famozan. Podsjeća na Aljasku, Kanadu...

Ja i Ivek smo zamislili kružnu turu. Ići ćemo preko Zmijinog jezera,zatim dolinom Ališnice koja se penje do 2300 i kusur metara te ćemo ugledat i potom se strmospizdit u najljepšu dolinu cijelog masiva- Škrčku dolinu.

Drugi dan, Bobotov kuk mora pasti...tako i bi.

Dom na Škrčkim jezerima jedini je planinarski dom u samom masivu.

U njemu nema karte masiva,nema termometra,nema wc-a,tako da možete slobodno gnojit okolicu,domar ne zna koja je koja strana svijeta, te gotovo i ne zna gdje se nalazi

Što se tiče hrane, struje i čiste posteljine - jok!!!

Ališnica

Ali jebeš domove pravi planinari uvijek biraju vedro nebo, samo što je jedini problem bio u tome što to nebo nije bilo vedro.

Tako da ostadosmo u toj kući koja je davnih godina rađena za rukovodstvo bivše države kao lovačka kuća.

Spustili bi se helikopterom , pobili svu moguću namještenu divljač, nažderali i napili te eliopterom odma nase.

By the way što se tiće faune, zbog visokih civilizacijskih i kulturnih dometa u susjednoj nam državi, u Durmitoru više nema ni vuka, ni risa ni mede.

Tu su jedino divokoze, valjda su previsoko da bi ih krivolovci pobili.

Divokoze sa Ališnice

Na obali Škrčkog jezera

Na sam dan uspona krećemo oko 4h u zoru. Ne zato što smo mi opako disciplinirani planinci, nego zbog toga što zbog glasnih puhova i još glasnijeg ruskog para koji nije vodio ljubav već rat, jer je muž odveo ženu na križni put, a ne na izlet. Taman kad su oni utihnuli mi krenusmo.

Zvjezde nam žmigaju iznad glave, mjesec nas pozdravlja, dan se budi...

Dolazimo do Samara, najvažnijeg prijevoja u masivu.

Pogled poprima novu dimenziju.

Malo dalje od Samara nalazi se najviše jezero Durmitora-Zeleni vir.

zeleni vir

Sam vrh pao je nešto prije 8h ujutro.
Na vrhu ima upisna kutija ali nema bilježnice za upisat se. Do samog vrha nađe se i koja spomen ploča, što je vezano za prevrtljivu čud ove planine.

Ivek u narodu još poznat i kao Ivan na vrhu

Autor romana na vrhu

bilo jednom...

U Vela Luku sam došao negdje krajem 2003. godine. Prije toga nikad nisam bio na otoku Korčuli.Prvi dan vrijeme jest bilo sunčano, more jest bilo azurno potapšano zimskom burom(a buru volim), nebo jest bilo plavo, ali bilo je melankolično.
Drugi dan ili bolje rečeno večer popeo sam se biciklom na obližnje brdo Hum i promatrao Vela luku u zimskoj noći...ovdje ću morat provest godinu dana pripravničkog staža. U jebiga... s velikim J.
Negdje krajem lipnja 2007. godine,nebo je bilo plavo, more azurno, bure nije bilo.
Odlazio sam iz Vela Luke. JEBIGA!
A u međuvremenu: